ZNAM ZA JEDAN GRAD GDJE SI VJEČNO MLAD – BEOGRAD

FROM BELGRADE WITH LOVE <3

Iako smo dugo raspravljali o tome gdje ćemo za Novu godinu, odluka je ipak pala na Beograd. Grad koji nudi sve. Grad u kojem si vječno mlad. U isto vrijeme, mjesto za kuliranje, kao i za uzbuđenja. Beograd nije samo imenica, nije samo grad. Beograd je grad u kojem si spreman zaboraviti na sve, i grad iz kojeg odlaziš tužniji nego ikad.

Sve ono o čemu su mi govorili, nije se pokazalo istinitim, već suprotnim. Sve ono čime su me pokušali zastrašiti, nije se ostvarilo. Zašto se svatko od nas ne bi mogao osjećati dobrodošlim, i zašto se svatko od nas toliko boji posjetiti Beograd?

Budući da sam prije mjesec dana posjetio Vukovar, mnogi su se začudili kada sam im rekao da ću za Novu godinu u Beograd. Zapravo, kako to da nakon Vukovara biram Beograd? Svi ti ljudi pokušali su me odgovoriti od putovanja. Zašto? Svaki grad ima svoju priču, ne kažu uzalud u svakom gradu čuvaj po jednu ljubav, tko zna zašto je to dobro! U ovom članku nisam htio pisati o znamenitostima i institucijama koje smo posjetili, nego upravo o tome kako sam se osjećao u Beogradu. Grad iz kojeg odlazim tužniji nego ikad, grad kojem ću se sigurno vratiti, grad koji doista ima neku svoju priču, priču o tome kako se provode dani i noći u Beogradu. Ako se pitate da li sam posjetio splavove, moram vas razočarati, nisam, niti sam htio. Kažu mi, kako to da si došao u Beograd, a nisi iskusio pravi noćni život?  E pa svima vama, noći u Beogradu se ne provode samo na splavovima (pokretnim skelama), noći u Beogradu se mogu provoditi na bezbroj drugih načina, evo npr. u palačinkarnici. Kažu da u objavama koje iznosimo samim čitateljima, mi kao blogeri ne bismo trebali odugovlačiti i previše filozofirati, jer sve iznad 600 riječi je previše, ali moja priča o Beogradu ne stane u 600 riječi, niti će ikada stati.

Prošli smo sve, od šetnji, razgledavanja, dugih neprospavanih noći, od uspona i padova, nekih novih prijateljstva, a i neke nove ljubavi. Ljubavi? To se tako kaže. 😉 Kada me pitaju što bih točno izdvojio i što mi se  posebno urezalo u pamćenje, rekao bih da o tome jednostavno ne mogu pisati, to se treba doživjeti, i upravo su za mene to noći u Beogradu.

Mnoge iznenađuje ljubaznost koja nam je upućena i poštovanje s kojim smo prihvaćeni u svim dijelovima grada, ali zašto sada pričati o tome? Zašto se ne bismo osjećali dobrodošlim i poželjnim u bilo kojem gradu? Jasno je da se neke stvari nikada neće zaboraviti i smatram da ne bi trebale, ali se ne slažem s onom rečenicom da će još puno vode proteći Dunavom prije nego što postanemo prijatelji sa susjedima. Širimo dobrotu, a ne mržnju. Širimo veselje, a ne tugu. Pomažimo jedni drugima, i stvorimo budućnost u kojoj smo spremni i želimo živjeti, kako mi, tako i danas/sutra naša djeca.

Okrenimo se budućnosti i prestanimo već jednom živjeti u prošlosti!

123/410 

A sada ću vas pustiti da uživate u fotografijama, i mojim/našim noćima u Beogradu. 😉

Do nekog novog javljanja, vaš Matija! 😉